Kompilacija
Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

naslovnice

Lista glazbenika koji mrze svoje pjesme je velika, ali napraviti cijeli album od osam i više pjesama koji im se na kraju uopće ne sviđa? Ne baš jako često. Zamislite situaciju: potrošite pola godina pišući pjesme, još pola snimajući ih, onda još toliko na miksiranje, aranžman i ostatak produkcije novog albuma. No, kad je sve gotovo i album je vani, zaključiš da je zapravo jedna velika hrpa smeća. Ili još gore, zamislite da morate snimiti album koji mrzite samo zato što morate, ili samo zato što ste napisali tri dobre pjesme, a ostatak je čisto da nadopuni prazni prostor. Ili možda još gore, zamislite da ste snimili album koji vi mrzite, ali vaši obožavatelji smatraju da je to najbolja stvar koju ste ikad napravili , stoga ste prisiljeni izvoditi pjesme s tog albuma na svakom. Prokletom. Koncertu. U nastavku teksta slijedi popis albuma za koje bi njihovi glazbenici htjeli da ne postoje, da se ne spominju i za koje više nikad ne žele čuti.

1. Bruce Springsteen – "Born To Run" (1975.)

Born To Run je ne samo popularan, već se nalazi u top 20 glazbenih albuma svih vremena prema listi časopisa Rolling Stone. Album se smatra njegovim remek-dijelom, najboljom stvari koju je ikad napravio. Zaista,  Springsteen je s takvim stavom i ušao u studio, potrošivši čak šest mjeseci da snimi naslovnu pjesmu „Born To Run“. Bit će to najveći rock album svih vremena, mislio je mladi Springsteen dok ga je snimao. No, nakon što je proveo toliko vremena i truda, toliko mu je dozlogrdio da ga je na kraju zamrzio. „Bilo je to najveće smeće koje sam ikad čuo“, izjavio je kasnije. Čak je išao toliko daleko da je zabranio Columbiji da ga objavi. No, nakon dvadesetak godina ponovno ga je poslušao u remaster izdanju i zaključio da je to ipak bio dobar album, i da se jednostavno bojao promjene.  

2. The Beatles – "Let It Be" (1970.)

Let It Be trebao je biti album koji će pokušati spojiti tada već skoro pa raspadnute Beatlese, no na kraju je to bio posljednji album koji su snimili. Nakon što je dovršen, McCartney je album jednostavno mrzio. Mrzio je činjenicu da su pjesme aranžirane bez njegovog prethodnog odobrenja, s obzirom na to da je bio teški perfekcionist koji je morao za svaku notu znati gdje stoji. Lennon je također mislio da je bez veze, no za dobar  zvuk albuma krivi producenta Phila Spectora. „Dobio je hrpu najvećeg sranja koja također daje loš osjećaj, no uspio je iz nje napraviti nešto“, rekao je Lennon u intervjuu. Nedugo kasnije, Beatlesi su službeno najavili svoj rastanak iz grupe.

3. David Bowie – "Never Let Me Down" (1987.)

Never Let Me Down nije bio jedan od njegovih glazbenih vrhunaca – to znali Bowiejevi obožavatelji, a to je znao i sam Bowie. „Nisam bio posve siguran što sam trebao napraviti“, Bowie je kasnije rekao. „Imao sam nekoliko dobrih pjesama s kojima nisam dobro postupio“. Album je izašao nedugo nakon što je Bowie imao nekoliko uspješnih uradaka iza sebe, uključujući hit „Let's Dance“. Bila je to nesiguran faza u njegovoj karijeri, u kojoj se pokušavao kreativno pronaći, a album je to zorno pokazao. No, album je bio komercijalno uspješan a Bowie stoji iza svoga rada, govoreći da je to ipak bio jedan od zanimljivih albuma na kojima je radio u svojoj karijeri.

4. Foo Fighters – "One By One" (2002.)

„Četiri pjesme s albuma su dobre, ostalih sedam više nikad nisam svirao u svom životu“, rekao je Dave Grohl za četvrti album Foo Fightersa. Bubnjar Hawkings je pjesme s albuma nazvao „milijunskim demo snimkama“, a njihov menadžer je izrazio sumnju u to da će itko uopće htjeti kupiti album prije nego što je izašao.

5. Nirvana – "Nevermind" (1992.)

Da Kurt Cobain mrzi pjesmu Smells Like Teen Spirit i album Nevermind opće je poznata činjenica. Kurt i ekipa iz Nirvane uvijek su više voljeli grublju i siroviju produkciju, što pokazuje prethodnik Bleach. No, zbog producenta Butcha Viga , Nirvana je dobila, kako je Cobain sam rekao,  „Motley Crüe,  a ne punk rock album“. Unatoč ogromnom uspjehu albuma, Kurt je reka da „ga se srami“, jer je time prešao na tamnu stranu, kako je to mislio, s obzirom na to da je mrzio grupe kao Pearl Jam, za koje je smatrao da su „prodane duše“.

6. Pink Floyd – "The Final Cut" (1983.)

Neki smatraju da je The Final Cut zapravo najbolji solo album Rogera Watersa, s obzirom na to koliku je kreativnu palicu preuzeo. To je također prvi album u kojem je samo on potpisan kao autor svih pjesama na albumu. Bilo kako bilo, drugim članovima album nije bio po volji, smatrajući da je Watersova inicijativa glavni razlog. Glavni gitarist David Gilmour rekao je da „je to mogao biti odličan album“, ali da nije dobro balansiran.

7. R.E.M. – "Around The Sun" (2004.)

„Album zvuči onakav kakav je, kao da su ga snimali hrpa ljudi kojima je materijal tako dosadan da ga više nisu mogli smisliti“, za album je izjavio gitarist R.E.M.-a Peter Buck. Kako je mlako album snimljen, jednako je mlako i prihvaćen od strane publike i kritičara. Bio je to jednostavno album snimljen samo da se snimi.

8. The Clash – "Cut The Crap" (1985.)

Posljednji album grupe The Clash snimljen je doslovno „preko one stvari“, i to samo zato što su morali. „CBS nam je već platio predujam za album, pa smo ga morali i snimiti“, rekao je frontmen Joe Strummer. Bila je to konačna fata Clasha, koji je spao na samo dva člana originalne postave, Strummera i basista Paula Simonona. S obzirom na to da su ga ionako snimili preko volje, negativne kritike koje su dobili članove grupe nije pretjerano zamaralo. The Clash se raspao nedugo nakon, 1986. godine.

9. The Rolling Stones – "Their Satanic Majesties Request" (1967.)

Sami Stonesi priznaju da je ovo album pun gluposti. Sami su producirali album, i definitivno požalili tu odluku. Pri snimanju albuma, odlučili su se prihvatiti psihodeličnog zvuka (bilo je tu i puno droge), i cijeli album je na kraju zvučao izmiješano i neobično i nimalo dobro. „Bilo je tu previše droge i previše vremena i nije bilo producenta koji bi nam rekao 'U redu je, dosta sad, hvala!'“, konsenzus je bio iz grupe.

10. Black Sabbath – "Never Say Die!" (1978.)

Riječi Ozzyja Osbournea glase: „Ovo je bio najgori uradak s kojim sam ikad imao veze. Mislim da je odvratan i sramim ga se“. Cijela grupa je za vrijeme snimanja bila do grla u alkoholu i drogi, ali i u međusobnim konfliktima, stoga teško da je iz toga mogao nastati dobar album. Prije nego što je konačno zamijenjen Diom kao vokalistom, Ozzy je čak privremeno napustio grupu, da bi se na kraju vratio snimiti svoj dio ali priznaje da više nikome srce nije bilo u albumu. Razlaz Ozzyja i grupe je bio evidentan a uskoro nakon objave dobio otkaz.



Izvještaji



Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima


Decapitated feat. Incantation, Nervosa, Kassogtha - nihilizam na najjače


J.R. August uz brojne goste proslavio 10 godina karijere