Review
Akademski obrazovani multiinstrumentalist i glazbeni pedagog Julian Gerstin je novi album posvetio svojim nedavno preminulim učiteljima i uzorima: bubnjaru Milfordu Gravesu (on je ipak prvenstveno udaraljkaš) i pijanistici Diane Moser. Osim toga on je i etnomuzikolog koji svoje znanje i iskustvo s tog područja koristi i za ostvarenje svojih projekata, pa i za ovaj album koji je prožet latino i afro ritmovima. U tom kontekstu inače je suvoditelj latino jazz i samba ansambla, a svoje je znanje na tom području obogaćivao istražujući tradicijsku i popularnu glazbu mnogobrojnih država: Gane, Kube, Martinika, Brazila Nigerije, Južne Afrike, Trinidada, Jamajke, Meksika i drugih. Osim toga njegov je interes doista širok, a kreće se od ranog jazza u vidu pleh glazbe New Orleansa do avangardnog eksperimentalizma. Također, Gerstin je skladatelj koji je za ovaj album napisao sve osim jedne skladbe. Na ovom izdavanju, osim kao skladatelj i tekstopisac, javlja se kao aranžer, kongist, timbalero, marimbist, bubnjar, udaraljkaš, klavirist i vokalist. Za snimanje je angažirao čak osamnaest glazbenika, no koristio ih je u manjim ansamblima raznih formacija, ovisno o karakteru pojedine skladbe, a one su pisane u uvjetima pandemije kad su bile smanjene mogućnosti koncertiranja. Shodno tome svaki je glazbenik snimao zasebno, a tonac je poslije objedinio te snimke u smislene cjeline. Zapravo toliko su skladne da je nemoguće osjetiti o kakvom se procesu snimanja radilo. Također osjetio je potrebu da skladbe, za razliku od onih što ih svira sa svojim stalnim sastavom, zrače pozitivnim vibracijama, optimizmom, karnevalskim ugođajem.
Davor Hrvoj