-

Review

Peti album po redu sa matematičkim znakovljem i šesti po redu ukupno, za trenutno možda i najveću mušku zvijezdu svjetskog mainstreama, donosi set od četrnaest podjednako blagih i nenametljivih pjesama u kojim pjevač, skladatelj i tekstopisac predstavlja svoju priču o boli, gubitku, izgubljenoj ljubavi i općenito o putu preboljenja i izlječenja od tuge.

Subtract doista jest inspiriran gubitkom i smrću prijatelja, te je inicijalno stvoreno preko trideset pjesama koje su se omiljenom britanskom pjevaču s kosom boje đumbira (ili mrkve) motale po glavi, da bi se na kraju finaliziralo kroz ovih, još uvijek pozamašnih, četrnaest. Kad se samo povede usporedba s nekim domaćim izvođačima koji naprave album s osam ili devet pjesama, i to izbace na jedvite jade nakon isto toliko godina kreativne pauze, svaka je prednost na Sheeranovoj hiperprodukciji i hiperkreativnosti. Ne može mu se oduzeti maštovitost, radišnost i proaktivnost. Nije zalud tako popularan među generacijama svih uzrasta. Pogotovo što stvara klasične melodijske dionice u svijetu linearnog i monotonog loopa na kojeg su nakalemljene nemaštovite i prvoloptaške rime. Njegovi su stihovi uvijek, pa tako u ovoj „minus“ ediciji, standardno rasplesane, raskošne i lijepe za čitati dok pratite pjesmu. Odličan je pripovjedač.

Međutim, s druge strane, a pogotovo ako imate „hejt“ uho za našeg junaka, sve će vam se pjesme činiti kao iste. Baš se nekako preklapaju jedna u drugu bez okusa i mirisa. Sve je tako blago, uvijeno i bez varijacija. Sve pjesme imaju razmjerno sličan tempo i na kraju balade jednostavno nemate želju zavrtiti opet onu najbolju stvar, jer ne znate koja bi to bila. Sve su vam slične. Ovome doduše malo odudara zadnja pjesma izdanja sa svojim aranžmanom keltskog folka, što je Sheeran u nekim svojim prijašnjim pričama već znao uspješno koristiti.

Treba još spomenuti da su pjesme većinom napravljane u suradnji s kolegom glazbenikom iz benda the National. Aaron Dessner je uz trenutno možda i najveću žensku zvijezdu svjetskog mainstreama, dodao još jednu crticu tako da sada doslovce drma svjetskom glazbenom produkcijom. Krug je zatvoren. Trokut: The National – Taylor Swift – Ed Sheeran su na vrhu. Nije ni čudo da sve zvuči slično.

Darko Hribarić