Review
Moram iskreno priznati da sam zaboravila da ovaj bend postoji uopće. Nekako su mi se sakrili ispod radara nakon one „Ruby“ euforije. Pjesma, iako je bila jako dobra i zarazna ubrzo je počela iskakati iz paštete pa mi je na kraju počela ići na živce. Danas kada pogledam u natrag to i nije bilo tako strašno koliko danas neke pjesme piju krv sa svih mogućih platformi, pašteta je blaga riječ.
Kaiser Chiefs engleski je indie rock bend osnovan još 1996. godine i ovo im je, ne znam bih li rekla tek ili već, osmi album, jer izgleda ne lete van s albumima samo da ih izbacuju. Zadnji su album lansirali prije skoro pet godina, 2019. pod nazivom „Duck“, a ovaj mi se nekako čini kao nastavak dosadašnjeg rada.
Na prvu mi izgleda kao da su spretno posložili i spojili sve što su do sada radili, dodali nešto novih elemenata popa i elektro zvuka, te stvorili iz svega toga neki novi, a opet prepoznatljivi stil. Album sadrži deset novih stvari od kojih su dvije izašle kao singl i trajanje mu je svega 29 minuta.
Stvar “Feeling Alright” otvara album i odiše pozitivom, nekako diže, plesna je i lako prihvatljiva. Zapravo, gotovo je cijeli album takav, ritmičan i lagan sa dosta elektro i pop segmenata. Sve se to uostalom moglo naslutiti iz dva singla koji su izašli prije izlaska albuma. „Beautiful girl“ je druga stvar na albumu te u jedno i drugi singl koji je izašao. Elektro pop aspekt posebno se ističe u trećoj stvari „How to dance“, ništa drugo nije ni za očekivati ako ćemo suditi po nazivu. Zvuk je u isto vrijeme i suvremen i nostalgičan, no to je vjerojatno zato što se danas hrpa hitova bazira na davno napisanim notama nekih drugih izvođača, no to ovdje nije slučaj. Ova stvar samo pripada i onom i ovom vremenu jer povezuje nove elektro/pop elementa i one njihove indie korijene po kojima su najpoznatiji . "The Job Center Shuffle" mijenja odjednom onaj razigrani plesni osjećaj i vodi nas u nekom funk smjeru. Tome je pridonio i Hak Baker koji se pojavljuje kao gost na toj stvari. Album nastavlja sa „Burnin in Flames“, prvi singl koji je izdan sa ovog albuma i njime se vraćamo natrag u onaj prvotni ritam. Još jedna stvar koja se ističe na albumu je svakako sedma stvar “Sentimental Love Songs”, nešto je drugačija od prijašnjih, više umiruje nego tjera na ples. Nije bez veze dobila ime koje nosi. Nastavljaju se slične pjesme pod nazivom "Jealousy" i "Noel Groove", a album zatvara pomalo nostalgična “The Lads”. Mogu samo pretpostaviti da opisuje dugogodišnje odnose između članova benda, jer stvarno su dugo zajedno. Sa druge strane zvuči kao općenita posveta dugogodišnjim prijateljstvima. Kako god bilo super stvar za zatvoriti album.
Ovaj je zadnji album na neki način donio dosta novih utjecaja i zvukova, ali ipak su Kaisersi koje znamo oduvijek, taj neki njihov prepoznatljiv zvuk koji je uvijek s njima.
Uzela sam album iznenađena činjenicom da još uvijek postoje, malo sam pogubljena u vremenu i prostoru moram priznati, samo da vidim do kuda su stigli tijekom svih ovih godina unatrag i moram reći da mi je drago da sam ih opet čula. Sigurno će naći mjesto na nekoj listi za duge vožnje.
Maja Knepr Šegina
« Stay Together 
