There Will Never Be Another You

Review

Calle Loiza Jazz Project su prije trideset godina utemeljila dvojica prijatelja: pijanist Mark Monts de Oca i bubnjar Jimmy Rivera. Naziv benda je posveta uličici Loiza u Santurceu u Puerto Ricu gdje se nalazi Apple Jazz Club koji im je bio baza. Ubrzo su im se pridružili basist Tony Batista i gitarist Andre Avelino i tako je utemeljen kvartet. Nakon što su tri desetljeća zreliji odlučili su se vratiti ljubavi iz mladosti i ponovno muzicirati zajedno, a album su posvetili slavnim preminulim glazbenicima koji su karijeru ostvarili u SAD-u, a korijene vuku iz Puerto Rika i Kube: Juancitu Torresu, Daveu Valentinu, Mongu Santamariji, Carlosu “Patatu” Valdesu i Jerryju Gonzalezu. No, sa zrelošću povećavali su se i apetiti te su za snimanje albuma sastav po potrebi pojedine skladbe proširivali, sve do jedanaesteročlane formacije. Pridružili su im se trubači Melvin Jones i Gordon Vernick, flautist Xavier Barreto, svirač guira Candido Reyes, konga bubnjar Javier Oquendo i udaraljkaši Reinel Lopez i Ivan Belvis. U maniri Afro-Kubane izvode poznate jazz standarde među kojima i one slavnih instrumentalisa, između ostalih “Seven Steps to Heaven” trubača Milesa Davisa, “Stolen Moments” saksofonista, klarinetista, aranžera i vođe jazz orkestra Olivera Nelsona, “Dolphin Dance” pijanista Herbiea Hancocka, “In Your Own Sweet Way” pijanista Davea Brubecka i “Well You Needn't” pijanista Theloniousa Monka. U njihovim aranžmanima te skladbe, kao i ostale: “Someday My Prince Will Come”, “Old Folks” i There Will Never Be Another You” zvuče kao da su izvorno pisane za latino bandove - prpošno, rasplesano, ritmično, uz puno pozitive.

Davor Hrvoj