Review
Iako je Natali Dizdar uredno i redovno prisutna u domaćem medijskom prostoru, relativno često izbacuje sjajne pjesme i uvijek nekako nađe put do naših ušiju, razmjerno rijetko objavljuje punokrvne albume. Posljednji cjeloviti i fenomenalni album „Iluzionist“, objavljen je sada već pretpotopne 2017. godine. Nakon toga je, onako usput, nabacala par odličnih singlova i 2022. godine, objavila kratki EP kroz off-bend Beti u kojem je surađivala s ekipom iz Mayales. Ove je godine također nehajno ubola još jedan super singl „Ocean“. I onda, krajem ove godine, eto nas u Bluesu po kišnim plažama. Kišno-plažni EP s 5 ljepljivih pjesama među kojima se našao i singl iz 2021. godine „Kad mislim na to“. S druge strane „Oceana“ i „“Zadnjeg dana ljeta“ koji su objavljeni u međuvremenu, nema u ovoj konstelaciji.
Tome je tako jer je ovaj EP jedna međustepenica prema velikom i punom albumu kojeg čekamo već nekih pet-šest godina i za koji Natali kaže da će izaći sljedeće godine. Ovaj izdanje je Natali radila sa svojim starim suradnicima Vladimirom Mirčeta, Jurom Ferina i Pavlom Miholjevićem dok su nedostajući singlovi izašli iz mozgaonice ekipe iz Porto Morto. A od nove se ekipe očekuje i taj nadolazeći album. Je li se već za ovu priliku moglo nešto spariti pa da odmah imamo veliki album pod prstima, teško je reći. Možda se tad album ne bi zvao „Blues po kišnim plažama“, ali mislim da to ne bi bila šteta. Ionako je previše tih sš zž šumnih frikativa u naslovu ovog djela.
Zajedno s izdavanjem albuma lansiran je i prvi singl „Krug“ koji ima sjajnu među stihovnu rimu, duplu rimu i općenito je tekst pjesme izvrsno i maštovito sastavljen. Majstor sroka je u ovom slučaju Dejan Aleksić, a Natali je pjesmi udahnula takav život da će se nedvojbeno vrtjeti u krugovima bez kraja i konca. Premda su sve pjesme s ovog malog djelca lijepe i ljupke, zatvarajuća „Znam da me ne voliš“ zvuči baš onako kao neki bezvremenski klasik koju izvodi jedna istinska diva s pijedestala hrvatske glazbene scene. Ima tu još štofa za otkrivanje, „Padamo“ na primjer, isto drži visoku razinu izvedbe i skriva krivca za odabir plažnog naslova u tmurnom periodu.
Samotni blues u pop čitanju Natali Dizdar svakako zvuči ugodno i opajajuće. Ali nikako ne mogu prežaliti što nije dodatno obogaćen s bombama zadnjeg dana ljeta koje bi albumu dale krila da postane jedan od krucijalnih albuma ove godine. Ovako je to tek slatki bombončić. A Natali je ionako bezvremenska. To nije upitno.
Darko Hribarić
/
