Review
Obuhvatiti kompilacijom tako dugotrajnu i bogatu karijeru jednog glazbenika kao što je Willie Nelson zahtjevan je i ambiciozan posao koji se u pozitivnom slučaju može smatrati pravim podvigom. Naime, respektabilna je sama činjenica da njegova karijera traje već preko šezdeset godina. Tijekom toga vremena snimio je stotinu studijskih albuma (od toga sedamdeset i četiri samostalna te dvadeset i šest u suradnji s drugim glazbenicima), a povrh toga još četrnaest koncertnih albuma te dva soundtracka. Autor ovoga projekta stavio se pred, u najmanju ruku matematički problem. Naime, u ovoj gomili materijala koju je metodu izbora sadržaja najuputnije odabrati? Treba li kao odrednicu uspješnosti uzeti postignuće pojedine pjesme na top-ljestvicama, njihovu radijsku slušanost, brojnost tuđih inačica obrada određenih pjesama ili nešto sasvim pedeseto? Kao i u svakom poslu, emocije i subjektivnost treba ostaviti po strani i hrabro prionuti radu. Ovome još treba pridodati dodatni problem, a to je ograničenje autorskih prava, jer Willie je stvarao u okviru različitih izdavačkih kuća te je i na tom polju trebalo ostvariti određeni dogovor. Ono što dodatno otežava finalizaciju ovakvoga proizvoda jest činjenica da je do sada napravljeno već pedesetak Williejevih kompilacija i trebalo bi nekako izbjeći mogućnost suvišnih ponavljanja. No, prilika za neke definitivne kolekcije nesumnjivo će biti još, budući je ovaj vremešni autor upravo fascinantno neumoran te je samo u ovoj godini objavio čak dva nova studijska albuma: „Bluegrass” i „I Don't Know A Thing About of Love”.
Podudarnost ili ne, na kompilaciji je 25 pjesama, a upravo je toliko do sada i bilo njegovih singlova na prvom mjestu glazbenih ljestvica u SAD-u. Među njima, svakako je najuspješniji onaj „Always on My Mind“ (1982.), s obzirom da je ujedno uvršten i među deset najboljih na Billboard Hot 100 ljestvici. Ali, autor ovoga odabira očito se ipak nije vodio tim kriterijem, jer među ovim pjesmama ne možemo čuti primjerice „Heartbreak Hotel“ (hit s Leonom Russellom iz 1979. godine), „Why Do I Have to Choose“ (1983.), „All Of Me“ (1978.), „Seven Spanish Angels“ (hit s Rayom Charlesom iz 1985.), „Let It Be Me“ (1982.) ili „Faded Love (hit s Rayom Priceom iz 1980.). No ipak, uspjelo se ovdje uvrstiti podosta i bez navedenih Nelsonovih uspješnica.
Ovu zbirku Williejevih hit-pjesama očekivano otvara „On the Road Again”, svakako njegov najpoznatiji hit svih vremena, kojeg ovoga puta možemo čuti u jednoj živoj verziji s koncerta održanom u Austinu (Texas) 1979. godine. Slijede ga dva vesela hita koji nisu njegove autorske pjesme, ali se s njima s vremenom saživio: prva je „Whiskey River”, pjesma kojom Willie u većini slučajeva otvara koncerte, a druga je nježna, pomalo sjetna „Blue Eyes Crying In the Rain”. Ova druga, definitivno je zaslužila epitet Nelsonovog nezaobilaznog hita, s obzirom da se na početku listopada 1974. čak dva tjedna održala na prvom mjestu Billboardove ljestvice. I premda je u stvari obrada pjesme Freda Rosea iz 1945. posebna je i po tome što je bila ujedno i Nelsonov prvi veliki hit u karijeri. Dakle, ako se po prve tri pjesme dobra kompilacija prepoznaje, onda to ova svakako jest, jer gotovo da se i ne može poželjeti bolji početak od ovoga za neki novi Willieyev složenac.
„Me and Paul“ pjesma je s istoimenog Williejevog albuma iz 1985. godine. Moderne je produkcije, s mnogo lijepih solo dionica na pedal steel gitari i klaviru te kao takva kvalitetno smiruje započeti niz. Na nju se pak nadovezuje nježna „Always On My Mind“, mnogima poznatija putem Elvisove interpretacije. I premda Willie vjerojatno i dalje smatra da je upravo „Always on My Mind“ najbolja pjesma koju je Elvis Presley ikada pjevao, ima niz inačica a zanimljiva nam je i u izvedbi Willieja Nelsona: od laganog klavira, preko pratećih vokala koji podižu njegov glas na jednu višu razinu pa sve do onog prepoznatljivog Williejevog sola na gitari. „Shotgun Willie“ country je pjesma koja graniči s bluesom, a skinuta je s njegovoga istoimenog albuma iz 1973. godine. Ova se ploča inače smatra njegovom prekretnicom u stilu pjevanja, a sam je Nelson u niz navrata izjavio kako mu je upravo ovaj album "pročistio grlo". Naime, kada je 1972. godine odbio potpisati prijevremeno produženje ugovora s RCA Recordsom, diskografska mu je kuća odbila objaviti njegove nove snimke. Kao svog novog menadžera uzeo je tada Neila Reshena i dok je ovaj pregovarao s RCA-om, Nelson se preselio u Austin te ondje pod utjecajem tadašnje hipi scene obnovio svoj glazbeni stil. Album se nije dobro prodavao, ali je doživio pozitivne kritike te ujedno označio početak njegova stila kojega su kasnije nazvali „outlaw country“. Nakon „pucnjave“ slijedi njegova autorska pjesma „Crazy“, koju je Willie napisao ali ju je prva izvela Patsy Cline. I iza ove pjesme postoji zanimljiva priča. Skladao ju je dok je živio u Houstonu i radio kao DJ te nastupao po klubovima. Do Patsy je pjesma stigla preko posrednika: Hang Cochran ju je odsvirao Owenu Bradleyu, njezinom producentu kojemu se pjesma toliko svidjela da je hitno pozvao Patsy te ju je ona od prve snimila u studiju. I tako je nastao legendarni country-standard.
„Pancho & Lefty” slabiji je moment na ovoj kompilaciji. Nekako, kao da se u nju ne uklapa: od pop aranžmana, preko onih ženskih vokala u pozadini koji zvuče kao daleka jeke i konačno do činjenice da je to u stvari jedna sasvim prosječna stvar. Otpjevao ju je s Merlom Haggardom i to je onaj bakersfieldski zvuk, još jedan pravac countryja koji se nekima sviđa a nekima i ne. Kako bilo, pjesma je zasluženo ovdje, jer je krajem srpnja 1983. bila prva na onoj, već spomenutoj Billboardovoj ljestvici. No, već s idućom pjesmom „Georgia On My Mind”, kao da se sve nastavlja uobičajenim, kvalitetnim tempom, a posebno mu je pridonio izuzetno dobar solo na usnoj harmonici koji se u ovu pjesmu uklapa - savršeno.
„Mammas Don't Let Your Babies Grow Up To Be Cowboys“ možda i nije najsretniji odabir pjesme za predstaviti suradnju s Weylonom Jenningsom, ali svakako je hit, jer je cijeli ožujak 1978. provela na prvom mjestu spomenute ljestvice. Na idućoj „Angel Flying Too Close to the Ground” Willie se pošteno „raspištoljio“ na svojoj gitari, popularnom Triggeru, te ne sumnjam da su uz ovu pjesmu mnogi urbani kauboji svoje čaše whiskyja (ili tequille) punili suzama - pjesma je idealna za to. No, život i u najtežim trenutcima mora ići dalje, a poznato je to i autoru ove kompilacije pa nas je nakon ove, razvedrio jednom veselom, country pjesmicom „Still Is Still Moving to Me”, dizalicom raspoloženja koja dokazuje kako se ne smijemo predati letargiji ni u momentima kada stvari krenu loše. Nakon nje, slijedi nam jedna od najljepših Williejevih pjesama, a to je „Night Life”. Više je to blues nego country i svakako jedan od vrhunaca autorove kreativnosti, ako ne i interpretacije.
Zanimljivo je koliko se Willie tijekom karijere odlično snalazio u raznim žanrovima ove glazbe. Recimo, „I Never Cared For You” pjesma je laganoga flamenco ritma i skladnog višeglasja. Premda se ne nalazi u 25 najvećih Williejevih hitova po kriteriju Billboardove ljestvice na ovoj je kompilaciji svakako zaslužila svoje mjesto. Najnovija pjesma s epitetom hita je iduća pjesma „Ride Me Back Home“ koju je objavio na istoimenom albumu 2019. godine. I dok će netko reći da ima Willie i boljih pjesama od ove, upravo ovakvo ubacivanje novih pjesama razlikuje ovu od svih ranijih kompilacija te nam daje pravi uvid u Williejevu konstantnu aktivnost na polju izdavaštva. Mnogi će se složiti da je „To All the Girls I've Loved Before“, duet s Julio Iglesiasom svakako jedan od njegovih najvećih hitova. Jedan je to od onih dueta globalnog karaktera koji slamaju srca damama diljem svijeta: baš je onako emotivna, reklo bi se pošteno patetična i da u tekstu nema poneka skrivena fora starog, dobrog Willieja, bila bi čak kao takva i teže podnošljiva. S vremenom se dogodi da ti poneki hit više i ne sjeda i da ti lagano izlazi i na nos, a ne samo na uši.
Slijedi duhovita „Roll Me Up“, zanimljiva kombinacija u kojoj su snage udružili Snoop Dogg, Jamey Johnson i Kris Kristofferson, očito pripadnici kluba ljubitelja dobre 'smotke'. Tekst sugerira da ih se 'smota' i popuši jednoga dana kada napuste ovaj svijet i pjesma je u stvari dobra zafrkancija, a na snimanju je svoje mjesto pronašla i možda najduža „frulica“ u povijesti country glazbe. Pjesmu „Across the Borderline“ (1993.) napisao je (između ostalih) i Ry Cooder te je odsvirana posve u stilu ovog poznatog autora, dok je iduća „My Heroes Have Always Been Cowboys“, pravi kaubojski hit koji je proveo dva tjedna na spomenutoj ljestvici 1980. godine. Jedan od mojih osobnih favorita iz Nelsonove pjesmarice jest - „Funny How Time Slips Away“, odlična pjesma koju je izvorno napisao za Billyja Walkera. I premda bi netko sad očekivao da se ova kompilacija i završi, nastavlja se na „City of New Orleans“, još jedan Williejev broj jedan iz 1984. godine. I ova je pjesma svakako zaslužila biti ovdje, ali ju je ipak trebalo uvrstiti u nešto drukčijem slijedu. Nakon nje kreće pjesma „Just Breathe“ Eddieja Veddera, koju je Willie otpjevao sa sinom Lukasom Nelsonom, jednim od svoje osmero djece. Pjesma je izuzetno lijepa, a Lukasov vokal očekivano kompatibilan i sličan očevom. Nakon toga slijedi lagana „Last Thing I Need First Thing This Morning“ (1984.), pomalo monotona pa samim time na ovoj kompilaciji možda i suvišna, a zatim „Livin in the Promiseland“, njegov dvadeseti singl broj jedan na country ljestvici. Duhovit završetak kompilacije jest pjesma retoričkog naslova „Who'll Buy My Memories?“ kojom se ipak dokazuje da je ovo u stvari jedan projekt namijenjen tržištu.
Onome tko ne poznaje opus Willieja Nelsona ova će kompilacija biti dobra početnica te će ga površno upoznati sa slojevitošću autorske i izvođačke karijere jedne od legendi country glazbe. S druge pak strane, u potpunosti ipak neće zadovoljiti one koji su dublje zaplivali nepresušnim vodama ovoga autora. Oni će pak pri preslušavanju u nekome trenutku vjerojatno doći do zaključka da se sve ovo moglo složiti i ponešto drugačije. Ali, kao što sam već ranije primijetio, bit će još prilika za rekapitulaciju Williejevog djela.
Ivan Dukić
/
« Bluegrass 
