Creality

Review

Novi, potpuno instrumentalni album srpskog jazz bubnjara i kompozitora Peđe Milutinovića završava prilično neočekivano - govorom glumca, u osnovi o tome, kako glumac ne pronalazi sam uloge, nego one pronalaze njega onda kada je intelektualno i emotivno spreman za izražavanje osobne istine kroz nju. I to sve pri završetku vrlo optimistične, vesele kompozicije "Prisnet" uzdižućeg karaktera s pamtljivim stepenastim, kružnim idejama. Prema tome mišljenju, poput antičke skultpure u Staroj Grčkoj, za koju se vjerovalo da reprezentira, tj. aktualizira samo božanstvo, istina bi se manifestirala kroz medij umjetnika.

Kada poslušate Milutinovićevu stvar, bude vam jasno da je glazba pronašla i "otela" Milutinovića. Svirajući on zapravo svira sebe, odnosno izražava vlastiti duh manifestirajući ga u obliku tonova, melodija, harmonija, zvukova, samplova i ritmova. A taj je duh, kako se čini, smiren i ostvaren, pozitivan prema životu, zadovoljan i istraživački izgubljen u čaroliji neograničenih krajolika kojima vladaju muze.

"Creality vjeruje u umjetnikovu sposobnost uvećavanja svog iskustva svakodnevne stvarnosti", piše Milutinović i poentira da umjetnik koristi tehnologiju kao sredstvo za istraživanje dalje, tamo gdje granice analognog svijeta završavaju. "Postanite inteligentniji oslanjajući se na inteligentne strojeve za suradnju s drugima".

Milutinović je uz pomoć klavijaturista i synth basista Mike Krstića, basiste Pere Krstajića, saksofonista Luke Ignjatovića te klavijaturista i synth basista Save Miletića komponirao i aranžirao lako slušljivi, moderni jazz fusion album. Vrlo je melodičan, plesan i prozračan. Improvizacija ne nedostaje, prvenstveno na klavijaturama i saksofonu, ali, kao i na prethodnom, albumu prvijencu, svi instrumenti, pa i Milutinovićevi bubnjevi su prvenstveno u službi glazbe i zajedničkog putovanja, a ne povlađivanju vlastitom egu.

Ovaj nadareni bubnjar, koji nije formalno obrazovan u jazzu, kaže da ga zapravo zanima što znači biti jazz kompozitor u digitalnom dobu. "Mogućnosti da eksperimentiram sa različitim uzorcima i snimkama pomoću računalnog softvera otvorile su mi čitav novi svijet mogućnosti i zvučnih krajolika", otkrio je Milutinović te napomenuo da je ipak potrebno znati kada je vrijeme prestati oslanjati se na "umjetnu inteligenciju" i u kreaciju unijeti "ljudsku dimenziju".

I doista, čini se kao da je uspio pri finom balansiranju između umjetnog i prirodnog. Zvučna slika je čista, ali nije sterilno dosadna. Nasuprot tome bogata je i masna zahvaljujući fantastičnom, moćnom i blago distorziranom synth basu koji "propucava" na pravim mjestima, kao i atmosferična zbog sintetičnih tonova klavijatura. U konačnici kompozicije su jako orijentirane prema grooveu, za što je zaslužno Milutinovićevo sjajno umijeće izvlačenja zaraznih ritmova iz njegovih bubnjeva koje koristi slično kako to čini slikar s kistovima i bojama.

Creality je istovremeno posveta tradicionalnim uzorima, pa se zna snažno osjećati vibra Weather Reporta, kao i kreativno spajanje retro sintesajzerskih, R&B i drugih utjecaja u jednu novu, suvremenu cjelinu. Milutinović pritom ne bježi od svojih balkanskih korijena, suptilno povezujući istočnjački sentiment sa zapadnom formom. A ta forma je uglavnom "pravilna" i "predvidljiva", osim u rijetkim situacijama kao u najeksperimentalnijoj, fantastičnoj kompoziciji "Creality" kada se raspada u nešto poput digitaliziranog vrtloga, avangardnu jazz eskapadu koja će vas odvesti do ponora i natrag na svjetlo.

Ljubiša Prica