Review
U izvedbe na ovom albumu američki gitarist Lou Volpe ugradio je svoje bogato i raznovrsno iskustvo. Primjerice, tijekom karijere svirao je s uglednim glazbenicima i sastavima različitih afiniteta kao što su Peggy Lee, Chaka Khan, Bo Diddley, David “Fathead” Newman, Chet Baker, Herbie Hancock, Liza Minelli, Roberta Flack, Phoebe Snow, The Manhattan Transfer, Bette Midler i brojni drugi. Važnu suradnju ostvario je s legendarnim flautistom Herbiem Mannom za kojeg je skladao, aranžirao i koproducirao. Također važne su bile i turneje po SAD-u, Europi, Africi i Japanu, na kojima se upoznao s glazbom svijeta. Kako bi zadržao uvjerljivost u raznim žanrovima koji obogaćuju njegov prozračni, razigrani, melodični, lirski, lako slušljivi mišung jazza, bluesa, R&B-ja, bossa nove i drugih stilova – retro pristup na tragu Georgea Bensona ili Larryja Carltona iz ranih dana - album je odlučio snimiti s raznim postavama. Jedino pravilo je bilo snimanje u formacijama tria ili kvarteta, a njih čine vrhunski glazbenici: basisti Stanley Banks, Pete Falbo ili Motoki Mihar te bubnjar Buddy Williams ili udaraljkaši Gary Fritz, Richie Morales i John Romagnoli. No, gitara je ipak u prvom planu. Volpeova je improvizatorska vještina neupitna, no važnije je kako se ona uklopila u zajedničke izvedbe. I u tom aranžerskom promišljanju napravio je dobar posao, bez obzira radilo se o pristupu jedanaest njegovih skladbi ili dva standarda: “Summertime” i “Stella By Starlight” koje je u potpunosti prilagodio svojoj glazbenoj estetici.
Davor Hrvoj