Review
Promišljene skladbe solidno su polazište za improvizacije
Iznimno cijenjen od kritike i publike, album “Amaryllis” je dvanaesto diskografsko izdanje cijenjene gitaristice i skladateljice Mary Halvorson, jedne od najcjenjenijih jazz gazbenica današnjice. Naime, često je proglašavana najboljom gitaristicom u godišnjim izborima stručnih časopisa i udruga. Tijekom karijere surađivala je sa stilski raznolikim glazbenicima kao što su Ambrose Akinmusire, Tim Berne, Anthony Braxton, Taylor Ho Bynum, John Dieterich, Trevor Dunn, Bill Frisell, Ingrid Laubrock, Jason Moran, Joe Morris, Jon Irabagon, Tom Rainey, Jessica Pavone, Tomeka Reid, Marc Ribot i John Zorn.
Vođena instinktom
Ovaj nekonvencionalan album odraz je njezine inventivnosti i svestranosti. Naime, ona glazbene utjecaje pronalazi u jazzu, flamenku, rocku, noiseu i psihodeličnoj glazbi. U izvedbama uvrštenim na ovaj album Mary Halvorson spaja moderni post-bop, prog rock i modernu klasičnu kompoziciju s korištenjem reverba i drugim zvučnim tretmanima, a sve su izvedbe začinjene improvizacijama. Neke su skladbe aranžirane tako da se doimaju poput orkestralnih djela, donose bogatsvo boja i suptilno nijansiranje.
Album “Amaryllis” zasniva se na posebnom ugođaju - opuštenom, smirenom. Na to je, između ostalog utjecala situacija uzrokovana pandemijom zbog covida, kad nije bilo svirki, kad su glazbenici cijelo vrijeme bili kod kuće i nisu viđali jedni druge. “Tijekom tog razdoblja napisala sam puno glazbe”, govori. “Pisanje glazbe za ovaj album pomoglo mi je da nastavim sa životom. Biti u stanju skladati glazbu, zamišljati kako će zvučiti i imati spoznaju da je možemo izvesti, to je ono što me činilo sretnom u tom razdoblju. Možda upravo to osjetite kad u toj glazbi čujete ponešto radosti, nešto poput nade. Možda to dolazi iz takvog načina zamišljanja.”
Najvažnija zamisao u kreiranju albuma “Amaryllis” bila je stvaranje glazbe za sekstet u kojem uz nju sviraju vibrafonistica Patricia Brennan, kontrabasist Nick Dunston, bubnjar Tomas Fujiwara, trombonist Jacob Garchik i trubač Adam O'Farrill. Naime, skladbe je pisala razmišljajući o tome ih prilagodi ukusu i karakteru upravo tih glazbenika. “Radi se o glazbi koju sam napisala posebno za ovu grupu, neke od mojih omiljenih glazbenika i improvizatora na planeti, i da, vraćamo se da u istoj postavi snimimo naš drugi album”, rekla je. ”Najvažniji su ljudi, odabir glazbenika s kojima sam namjeravala ostvariti te zamisli. Kod takvih stvari vodi me instinkt. Znam koja će kombinacija uspjeti, nekako pogodim. Već sam svirala sa svim tim ljudima, ali u različitim situacijama. To je bilo dovoljno da sam mogla zamišljati kako bi to zvučalo, posebice s ovom grupom. Od prve note, prve probe, znala sam da je to pravi bend, iako inače nemam odmah taj osjećaj. Obično je potrebno proći neko vrijeme da bend zvuči kako želim, da zvuči kao kompaktan bend, ali u ovom slučaju sam odmah osjetila da zvuči kao bend, što je nevjerojatno. Puno glazbe koju smo s imili za album bilo je potpuno novo, zapravo neke od tih skladbi nikad prije nismo svirali. Vježbali smo, ali nismo ih izvodili na nastupima, a neke smo skladbe izveli samo jednom ili dva puta.”
Ljepota improvizacije
Sa članovima svojeg seksteta stvorila je neku posebnu kemiju bez koje izvedbe ne bi bile tako uzbudljive. S njima je ostvarila i osebujan zvuk, između ostalog zato što ima neuobičajenu instrumentaciju - trubu i trombon, vibrafon i gitaru te ritam sekciju. “Najprije sam odabrala glazbenike, a dogodilo se da oni sviraju upravo te instrumente”, rekla je. “Svidjela mi se ideja da imam dva limena puhača i dva akordna glazbala te bas i bubnjeve. Mislila sam da će to biti cool kombinacija, ali opet, prvenstveno se radi o ljudima, a ne o instrumentima.”
Ti su ljudi vrhunski improvizatori, a važnu ulogu u izvedbama što ih ostvaruje sa spomenutim gazbenicima imaju kolektivne improvizacije. To može biti riskantno, ali i iznimno uzbudljivo ako se ostvari kemija, no uvijek je drukčije. “Nastupi se razlikuju od večeri do večeri”, objašnjava. “Na nekim smo nastupima nadahnutiji nego na drugima. Uvijek dajete sve od sebe, ali rezultat se u konačnici zasniva na temelju raznih čimbenika: kako se osjećate individualno, kako se grupa osjeća, kakav je zvuk u dvorani, kakve vibracije publika širi. Na svakom je koncertu drukčije i zato što oblikovanje izvedbi ovisi o improvizacijama. Ljepota improvizacije! Kod improvizacije je uvijek tako, ali definitivno možete i profulati. Pažljivo promišljanje skladbi stvara solidno polazište. Uspijete li napisati kompoziciju koja nadahnjuje instrumentaliste imat ćete veće šanse doći do dobrog polazišta za improvizaciju. Ima li to smisla? U svakom slučaju bolje je to nego započeti ni s čim. Volim početi od kompozicije.”
Mary Halvarson je autorica svih skladbi za ovaj album. Upravo je skladanje važan segment njezinog stvaralaštva. Osmislila je osebujan način pretvaranja vizija u skladbe. “Ne razmišljam previše o tome, samo počnem pisati glazbu i pokušavam realizirati ono što mi prvo padne na pamet”, govori. “Nastojim ne razmišljati o određenoj stvari, ne smišljati konačnu strukturu. Želim samo pokušati kanalizirati raspoloženje i napisati skladbu tako da bude nadahnjujuća za improviziranje, kostur napisati brzo i vidjeti što će se dogoditi, a zatim joj se vratiti i obaviti završno poliranje. Prigodom pisanja skladbe pokušavam razmišljati sveobuhvatno. Tako skladam za ovaj bend. Ako imam hrpu pjesama u sporom tempu zapitam se: “Što nedostaje?”, ili možda postoji hrpa pjesama u formi, možda želim napisati nešto slobodnije. Dakle, pokušavam osmisliti širu sliku kako bih stvorila nešto poput zbirke pjesama koje su usklađene, koje funkcioniraju zajedno, ali i kontrastno. Osim toga ne smijem zaboraviti improvizaciju i posebice prirodnost. Ponekad neki detalji završe na posve drugom mjestu i počnu poprimati neki drugi oblik iako ne razmišljam o strukturi. Na neki način smišljam strukture u trenutku dok pišem.”
Mr. Mango
Pri tom Mary Halvorson stvara glazbu koja je izvan stilova, a ujedno uključuje ponešto iz svakog stila. Svjesna je koliko je važno naučiti sve te stilove prije nego ih odbaci - ili iskoristi. “Svaka glazba dolazi od nekud”, razmišlja. “Glazba koju sviram nije se pojavila iz vedra neba, temelji se na svoj glazbi koju slušam u životu, svoj glazbi koju volim, kao i glazbi koju ne volim. Možda je to reakcija na sve to. Ne razmišljam o stilu. To je najvažnije. Ne govorim da je to što sviram jazz, jer to su i druge stvari. Idejno, ako se prepustite utjecajima puno različitih stvari, nećete moći čuti bilo koji utjecaj previše jasno. To je poput kaleidoskopa. Zapravo stil koji sviram zasniva se na stalnim promjenama. Neki su moji projekti pod većim utjecajem jazza, drugi više pod utjecajem narodne glazbe, ali meni to nije bitno. Nemoguće je svladati sve glazbene tradicije, zar ne? Definitivno ne morate sve proučavati, ali važno je znati odabrati sve ono što vam se sviđa i biti u stanju sve to objediniti. Dakle, nije stvar u ovladavanju jednim stilom, posvećenju jednom stilu, već se treba truditi prikupiti elemente iz različitih stilova, a zatim odbaciti ono što nećete i zadržati samo ono što vam je najbitnije.”
Mary Halvorson ponekad sklada djela koja se doimaju kao da su kolektivne improvizacije, da publika zapravo ne može prepoznati radi li se o napisanoj ili improviziranoj glazbi ili gdje završava skladba i počinje improvizacija. No voli i drukčiji pristup, primjerice onaj koji se očituje u drugom dijelu ovog albuma. Naime za izvedbama tih skladbi grupu nadopunjuje komorni ansambl Mivos Quartet koji čine violinistice Olivia De Prato i Maya Bennardo, violist Victor Lowrie Tafoya i violončelist Tyler J. Borden. Bilo je to prvi put da je Mary Halvorson pisala glazbu za gudački kvartet. “Ponekad je sve jasno određeno, poput te glazbe. OK, svirat ćemo melodiju, potom će netko improvizirati, a drugi put će možda biti nešto dvosmisleno. Volim osmišljavati razne vrste načina improvizacije, primjerice ponekad je solist iznad forme, ponekad je možda duet ili trio, ponekad je otvoreno, ponekad postoji struktura, ponekad ne, pa se opet sve vrati u ravnotežu... Zapravo dobro je imati što je više moguće raznolikosti, okretati se na razne strane. Nije uvijek sve predvidljivo. Neke se stvari događaju u hodu.”
Program započinje skladbom “Night Shift”, najuzbudljivijom na albumu, nabijenom nekim posebnim elektricitetom. “Rekla sam da sam napisala ovu glazbu za vrijeme pandemije”, dodaje. “U to doba namirnice smo odlazili kupovati u samoposlugu “Mr. Mango” u dva ujutro. Tada sam bila budna cijele noći, a spavala sam po danu. Naime, dućan s namirnicana radio je dvadeset i četiri sata dnevno, a shvatili smo da je u dva ujutro vrijeme kada je tamo najmanje kupaca. Tamo smo se sprijateljili s radnicama iz noćne smjene koji su iz Butana. Oni su nas počeli učiti riječima iz butanskog jezika. Ostvarili smo lijep odnos. Povezivanje s tim dečkima donijelo nam je lijepe male trenutake opuštanja u pandemiji. U toj je trgovini bila svojevrsna luda energija. Čaroliju koju sam tamo otkrila ugradila sam u tu skladbu.”
Nepromišljeno odsutno
Važan je bio odabir skladbi, ali i usklađivanje njihovog redosljeda kako bi činili skladnu cjelinu na albumu. “Najprije sam napisala svu glazbu, a potom sam se bavila kombiniranjem i organiziranjem”, objašnjava. “Redoslijed skladbi mi je vrlo važan pa sam tako pokušala stvoriti nešto što dobro funkcionira zajedno. Slagala sam ih gotovo kao puzzle. S druge strane na turnejama se poigravam redosljedom i mijenjam ga. Naime, svake večeri pripremim drugačiji redosljed skladbi, a ponekad izvodim i neke druge: stare ili posve nove”.
Mary Halvorson dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država koje su poznate po toj vrsti otvorene improvizirane glazbe, ali i Europa je u tom miljeu dala sjajne glazbenike kao što je, primjerice, Fred Frith. Naravno da je bio jedan od onih koji su je nadahnjivali. Uostalom njegov je pristup sviranju gitare iskusila iz prve ruke, svirajući s njim. “Cijenim Freda Fritha”, kaže. “Velika sam obožavateljica. Jednom sam dobila priliku svirati s njim, što je bilo zaista nevjerojatno. Imala sam stvarno lijepu svirku s njim. Ima jedinstvenu pristup i s njim je stvarno lako svirati, poput prave zabave. Volim njegovo sviranje preparirane gitare, njegov energični, nekako nepromišljeno odsutni pristup sviranju. Predivno!”
Gitarist Derek Bailey je također ostavio snažan utisak na nju. “O da, Derek Bailey, stvarno, bio je jedan od prvih eksperimentalnih gitarista koje sam čula”, tvrdi. “Prvi put da sam ga slušala na snimci koju je ostvario u duu s Anthonyjem Braxtonom i odmah me zaintrigirao. Jedan je od mojih najomiljenijih gitarista. Jedinstven je. Možete ga identificirati u roku od dvije sekunde od kad ste ga počeli slušati. Ima zvuk koji je potpuno njegov. Žalim što ga nikada nisam slušala uživo. Pokušala, ali tada je preminuo. Naime, imao je dogovorene koncerate za cijeli mjesec u Stoneu u New Yorku. Pomislila sam: “Oh super, konačno ću ga slušati uživo, svake ću večeri ići na njegov nastup, biti na svim njegovim koncertima tijekom mjesec dana.” No umro je neposredno prije toga i tako nikad nisam dobila priliku slušati ga uživo.”
Mary Halvorson je spomenula klub Stone što nas dovodi do njegovog vlasnika Johna Zorna s kojim je svirala. Naime, on je važan, ne samo kao autor i saksofonist, jer je puno više od toga. “John Zorn je snažna figura, iznimno važan glazbenik, ne samo kao skladatelj, iako je plodan skladatelj”, govori. “Ogroman je opseg projekata koje ostvaruje. Jedan je od onih glazbenika čije stvaralaštvo pažljivo pratim i proučavam kako rade sve što rade. Sklada i svira, stalno dolazi s novim idejama, podržava i njeguje zajednicu glazbenika u New Yorku, vodi diskografsku kuću i klub u kojem se održavaju nastupi, brine se za mnoga događanja. Dakle, za mene je stvarno nadahnjujuća osoba.”
Nalet energije
No najutjecajniji glazbenik u njezinoj karijeri je Anthony Braxton, njezin prvi mentor. On je najzaslužniji za njezinu odluku da se bavi suvremenom glazbom. “Nikad nisam mislila da će to biti moja karijera”, govori. “Uvijek sam na bavljenje glazbom gledala kao na hobi. Volim svirati gitaru i mislim da je to zato što sam praktična osoba, a karijera u glazbi nije se baš činila praktičnom, još uvijek se ne čini takvom, ali u jednom trenutku, kad sam na koledžu upoznala Anthonyja Braxtona bila sam toliko nadahnuta njime kao glazbenikom i kao osobom. On mi je pružio novo razumijevanje o tome što glazba može biti. Odjednom sam postala tako zaokupljena njime, učenjem s njim i egzistiranjem u ovom glazbenom svijetu te sam na kraju odustala od pohađanja studija biologije što je u to vrijeme bilo zastrašujuće.”
Braxtonovo poimanje glazbe odražava se i u njezinom stvaralaštvu. “Ohrabrivao me, kao i sve svoje učenike, da riskiram i eksperimentiram”, sjeća se. “Govorio nam je da s nama nešto nije u redu ako ne griješimo, s čime se potpuno slažem. To je sada očito, ali u to vrijeme nije bilo. Često nije dovoljno samo ovladati načinom na koji se glazba uči, te nastojanje da sviraš precizno i učiš svirati u okviru nekog stila, uključujući kombiniranje određene tradicije. No ponekad se pojavi netko tko kaže da je sve to sjajno, ali da je dobro i pobjeći od toga, isprobati neke druge stvari. On je cijenio oba pristupa pa je i to bilo važno jer cijeni glazbene tradicije svih vrsta, ali također želi da se glazbenici pokušaju osloboditi toga.”
Osim toga sličnost između njih dvoje očituje se i u načinu ponašanja. Naime, tako je pristojan i uglađen, a ona je zasigurno od njega usvojila i takav način ophođenja s ljudima. “Njegova je prisutnost tako moćna i sveobuhvatna. To je kao pravi nalet energije i pozitivnosti. Za mene je bilo dovoljno već to što sam bila u njegovoj blizini. Ljudi stvarno ne razumiju, dok ga bolje ne upoznaju, koliko profitiraju kad su u njegovoj prisutnosti. To ih nekako podiže. Drukčija sam od njega, sigurno, ali uvijek osjećam njegovu nazočnost.”
Zapravo, njezin prvi idol bio je Jimi Hendrix. On je bio razlog zašto je s jedanaest godina zamijenila klasičnu violinu električnom gitarom. No, velik dio toga kako uči, razvija se i postoji u glazbenom svijetu, dolazi iz sviranja u bendovima njenih prijatelja i rada s glazbenicima, gledanjem što rade drugi umjetnici. S mnogim glazbenicima s kojima je svirala na snimanju ovog albuma svirala je i u drugim situacijama i izvodila njihovu glazbu. Imala je priliku dobiti uvid u njihov um, spoznati kako rade. “Naravno da, dok odrastate, upijate utjecaje slušajući starije glazbenike, posebice slušajući ploče“, tvrdi.“Mislim sada na Waynea Shortera koji je nedugo preminuo, koji mi je jedan od najdražih skladatelja. No, gotovo jednako toliko sam pod utjecajem glazbenika koji sviraju u mom bendu, a oni su moji najdraži glazbenici, kao i drugih glazbenika s kojima redovito sviram.”
Davor Hrvoj, preuzeto iz Novog lista od 21. svibnja 2023.
/
