Sonosphere Guitars' Dialogue

Review

Naime, ostao sam pomalo zatečen kada sam spoznao da sam propustio napisati par redaka o izvrsnom albumu "Sonosphere Guitars' Dialogue”, kojeg je u vlastitoj režiji objavio 12. travnja sam glazbenik, van serijski gitarist Bruno Mičetić.

Kao i obično, svi krenu pisati na gotovo istu foru, a vrlo malo ljudi piše o samom doživljaju onoga što čuju. Što ta glazba, prezentacija, donosi slušatelju, kako ta glazbena poruka djeluje na nas slušatelje, što mi proživljavamo, osjećamo, što se u nama budi, što nam ostaje, kako i na koji način se nosimo s tom velikom količinom glazbene sonosfere te, na koncu, što u nama budi taj iskonski spoj, sudar, sraz električne i akustične gitare.

Bruno kao vrhunski majstor ovog instrumenta ni milisekunde ništa ne prepušta slučaju. On je glazbenik, istraživač, on je umjetnik koji stalno ide dalje, ide u neke nove glazbene sfere i pored toga Bruno to čini na doista fascinantni način. U jazzu, u hard-heavy metal bendu, u klasici i u samoj gitari u njenim žicama on permanentno traži poruku, traži potvrdu svoje kvalitete i zato se tako dobro nosi na toliko različitim glazbenim stilovima i formama.

Teško je, zapravo, pisati o Bruninom gitarističkom rukopisu, koji je prožet mnogim velikim majstorima ovog instrumenta, ali ono što njega krasi je vrlo osoban, karakteran i senzibilan pristup samoj gitari. A kada se njoj prilazi na takav način, onda to ona stostruko vraća. Zato je njegova svirka tako izražajna. I da, imamo tu klasike, imamo metala, imamo jazza, a sve to zajedno čini tu sonosferu u kojoj se, zapravo, svaki slušatelj mora izvrsno osjećati. Od ovih sedam ponuđenih skladbi neću niti jednu posebno isticati jer se sve samo prelijevaju jedan u drugu i tako spojene idu prema vama, a vi doslovno uživate, jer teško da se može ostati imun na ovakve gitarističke bravure.

Svaki put kod preslušavanja albuma postavljam si isto pitanje, ima li tu kraja? Gdje je tu kraj instrumentalne sposobnosti i moći?

Preporuka

Nije mi doista jasan taj udar u moćnom i senzualnom glazbenom srazu: starog i novog, kompliciranog i jednostavnog. Ma, ta virtuoznost izuzetno je eksponirana na svakoj noti, svako malo javlja se kod određenih gitarističkih fraza, pasaža i na kraju kod kompletnog muziciranja. Takva glazbena vizija je doista za pozdraviti i čovjeku i njegovoj svirci treba dati vremena, prostora i jednostavno se prepustiti da glazba kao takva učini svoje. Jesam li u pravu? Vjerujem da jesam!

Ono što dolazi u ove 34' i što nam se nudi kroz ovih sedam skladbi je čisti glazbeni doživljaj i stoga ako želite doživjeti prirodu na jedan sasvim drugačiji način, prepustite se glazbi koja nam dolazi s albuma "Sonosphere Guitars Dialogue"

Yours,
Mladen Loncar - Mike