Review
Sandra Bagarić svima je poznata kao operetna primadona i mora joj se priznati da tu titulu opravdano nosi. Svojim svijetlim i zvonkim sopranom lake pokretljivosti te bogatim scenskim iskustvom već niz godina briljira u rolama prpošnih i koketnih grofica, kneginja i dama. Stoga ne čudi što se javnosti željela pokazati u drugačijem svjetlu. Kako je sama izjavila, osjećala je potrebu da se jednim ozbiljnim projektom oduži svojoj profesorici Ljiljani Molnar Talajić. Tim je povodom uz klavirsku pratnju supruga Darka Domitrovića u crkvi Majke Božje Bistričke nastao album sakralnih pjesama. Doduše, prilično je nejasno kako su tu dospjele Handlove arije Lascia ch´io pianga i Ombra mai fu koje bi se teško mogle svrstati u sakralna djela. Ova potonja u stvari jest veličanje, ali jedne sjenovite platane! No kako bilo, našlo se tu 14 pjesama u rasponu od baroka preko klasike do romantizma, između ostalog čak pet Ave Maria (C.Gounoda, G.Caccinija, F.Schuberta, P.Mascagnija i G.Verdija). Sve su to vrlo popularne, često izvođene (što na vjenčanjima, što na sprovodima) i već nebrojeno puta snimljene skladbe.
Što se vokalne interpretacije tiče, Sandra Bagarić posjeduje prozračni i istančani glas suptilne mekoće najbolje izražen u Webberovoj Pie Jesu i Schubertovoj Ave Maria. Ipak, za većinu odabranih skladbi potreban je duboko bogatiji lirski glas i interpretativna zrelost. Tim zahtjevima naša sopranistica nije mogla odgovoriti što se ponajviše očitovalo kod Mascagnija, Bizeta i Verdija. Pa je tako znamenita molitva Desdemone iz Verdijevog Otella, koja počinje gotovo nečujno da bi prerasla u očajni vapaj, a na kraju završila jednostavnim amen, ovdje ostala lišena uvjerljivosti, ekspresivnosti i ljepote tona. Sve u svemu, za karijeru Sandre Bagarić solidan je to iskorak u ´ozbiljniji´ repertoar. No je li dovoljno za vraćanje duga velikoj Ljiljani Molnar Talajić?
Želimira Kundich
