Chui se nakon šest godina vraća u Vintage Industrial. Nakon niza audio i audiovizualnih koncerata s kojima je Chui promovirao posljednji album Zagreb Berlin, Chui ovim koncertom otvara novo poglavlje. U VIB-u će premijerno izvesti novu singlicu "Svemir ima novi pozivni", koja je skladana kao himna prvog hrvatskog satelita kojeg će naš svemirski tim Crocube na čelu sa Danielom Jović (COO slovačke tvrtke Spacemanic) na SpaceX raketi Elona Muska lansirati u svemir. Chuieva himna je ugrađena i samu memoriju satelita te će biti prva hrvatska pjesma u svemiru. Ususret koncertu u Vintage Industrialu porazgovarali smo s Tonijem Starešinićem
Nakon 6 godina Chui je ponovno u Vintageu; kako baš Vintage za promociju novoga singla?
Imali smo odlično iskustvo sa promocijom singla Tebi putujem sa Josipom Lisac, bila je baš prava atmosfera, to je bio i prvi veći zagrebački koncert sa Konradom i Ivanom, priča koja je krenula u novom smjeru prema albumu Iz kapetanovog dnevnika. Ovaj put isto krećemo u novu priču prema novom albumu koji bi htjeli objaviti ove godine.
Singl Svemir ima novi pozivni zajedno sa nanostelitom CroCube leti u svemir. Chuieva himna je ugrađena i samu memoriju satelita te će biti prva hrvatska pjesma u svemiru. Kako je došlo do suradnje s tvrtkom Spacemanic?
Javila mi se voditeljica CroCube svemirskog programa Daniela Jović kako bi bilo super da Chui napravi himnu za satelit koja će poletjeti u svemir sa satelitom. To je zvučalo preuzbudljivo tako sam odmah rekao Da. Spacemanic je slovačka kompanija za koju radi Daniela u kojoj je stekla svo potrebno iskustvo da pokrene misiju CroCube i evo nas sad već jako blizu lansiranju.
Možeš li nam otkriti nešto više o pjesmi Svemir ima novi pozivni? (Kako je tekao proces stvaranja)
Imao sam nekoliko ideja, od dječjeg zbora do nekih drugih gostiju, ali nikako nisam mogao naći tekst na hrvatskom koji bi se sljubio s melodijama koje sam imao u glavi. A stalno mi je pred nosom bio i Željkin tekst: Ima li svemir neki broj, mogu li nazvati, ako se netko javi što ćemo saznati? To je savršen tekst za tu priču pa sam shvatio da nema smisla tražiti išta drugo. Što se tiče same glazbe ideja je da pjesma zvuči više zemaljskije s obzirom da mi sa Zemlje na neki način letimo u svemir; ovaj put se ne radi o klasičnoj Chui priči gdje vanzemaljac dolazi na Zemlju. Tako da su se super u priču uklopili udaraljkaš Nenad Kovačić kojeg svi znate iz Antenata, Afiona, Mimike i puno drugih bendova, te saksofonist Mihael Gyorek i trombonist Luka Žužić, inače članovi Jazz orkestra HRTa, a Luku znate i iz mnogih jazz bendova – Broblemi, B's funstalation, Mimika orchestra… Mihael ovaj put svira bariton saksofon koji inače nema prilike svirati često, a svira ga fenomenalno, baš obožavam taj duboki moćan zvuk. Sa Lukom na trombonu smo dobili mračniji zvuk brass sekcije, nema onih vrištećih truba, sve je više prema Zemlji, prašnjavo, a u kombinaciji sa Nenadovim udaraljkama i plemensko i nekako povezuje čovjekov put od plemena do zvijezda. Naravno sva trojica su vrhunski glazbenici i gušt je muzicirati i družiti se s njima.
Koja je poruka himne Svemir ima novi pozivni?
Znatiželja, istraživanje nepoznatog, putovanje onkraj poznatih nam granica zvuči uzbudljivo, otvara nam nove spoznaje, prostire napredak, ali što ako otvorimo Pandorinu kutiju, može nam se vratiti i kao bumerang. To je poruka koja potiče istraživački duh, a ujedno je i poruka upozorenja.
Kad se očekuje lansiranje satelita i vaše himne ugrađene u njega?
Himna je već u satelitu, a lansiranje se očekuje početkom ljeta. Satelit bi trebao biti ugrađen u Space X raketu Elona Muska.
Iza CroCubea neće ostati svemirski otpad jer će naposljetku ući u atmosferu i izgorjeti. Kakav je osjećaj da će i himna izgorjeti zajedno s njime?
Himna zapravo neće nikad izgorjeti, dok se ne sruši digitalni svijet, dok se ne unište sve ploče (naravno da će ove ili sljedeće godine izaći i vinilno izdanje sa himnom), dok god imamo na čemu svirati, dok god ju možemo pjevati.
Možemo li singl Svemir ima novi pozivni smatrati svojevrsnim Chuievskim Space Oddity? (S obzirom na sudbinu Major Toma)
Pa možemo to gledati i tako, iako se radi dominantno o instrumentalu.
'Lansiranje je tek početak misije', poručila je kapetanica misije Daniela Jović. Odnosi li se to i na Chui i na stvaranje novoga albuma u tom smjeru?
Apsolutno da, Svemir ima novi pozivni je i za nas otvorio neke nove glazbene smjerove što će se čuti na novom albumu. Evo baš smo neki dan u istoj proširenoj postavi snimili još tri pjesme koje će sa himnom biti jedna cjelina, jedna strana ploče. Imamo dosta novog materijala i za drugu stranu, fali mi još samo finale, ali i to bi do ljeta trebalo sjesti.
S obzirom da vaša glazba općenito zvuči 'svemirski', mogu li se u starijim stvarima Chui pronaći intencije za let u svemir?
Prva dva albuma su se odnosila na slijetanje Chuia na Zemlju i upoznavanje sa zemaljskim običajima, a nakon toga s krenule svemirske odiseje sa Third sun from the stone pa Iz kapetanovog dnevnika i sada sa Zagreb–Berlinom. Sa novim albumom pripremamo se za još jedan let.
Moonlight Sessions vol. 16 (neovisno o samom naslovu skladbe) glazbeno asocira na hod prvih astronauta na Mjesecu
Mi smo tu više vukovi koji zavijaju na Mjesec, nego prvi astronauti, hahaha.
Je li bilo teško glazbeno se prebaciti iz vremenskoga razdoblja od gotovo 100 godina kada je snimljen Berlin, simfonija velegrada (1927) za koji ste skladali originalnu prateću glazbu, do aktualnoga putovanja u svemir (2024)?
Zapravo ne jer smo starom Berlinu dali štih aktualne glazbe koja se dešavala zadnjih pedeset godina, također ono što sad nosimo sa sobom u svemir je isto glazbeno naslijeđe nastalo u zadnjih pedesetak godina čovječjeg muziciranja. Zapravo u zadnjih dvadeset godina malo se toga novog desilo u glazbi, ni mi ne izmišljamo toplu vodu, nego pokušavamo sve ono što slušamo, što mislimo da je dobro, dati van na neki naš način.
Koja nas još iznenađenja očekuje na koncertu u Vintageu 21. 3.?
E sad ako ti kažem sve neće više biti iznenađenja. Samo ću reći da ćemo uz hitove s prošlih albuma odsvirati 4 potpuno nove skladbe i jednu staru koja je nekako obilježila cijelo postojanje Chuia u novom ruhu.
Poznat si kao strastveni stripofil; je li i koji strip/lik/autor utjecao na tvoj glazbeni izričaj?
Mislim da je moj prvi doticaj sa znanstvenom fantastikom u stripu bio Nathan Never koji je na kioscima počeo izlaziti još u ratno doba. Od autora svakako moram istaknuti Alana Moora, Frank Millera, Peetersa, Jodorowskog, Oesterhelda, crače Alberta Brecciu, Sergija Toppia, Moebiusa, Gimeneza, Kordeja, Ribića… ima ih još. Ti ljudi su vizualizirali svjetove koje još nismo vidjeli na filmu; bezgranična mašta je najbolji utjecaj.
Odnosi li se to i na Star warse i Star trek? Kako je počela ljubav prema SF?
Star Warse sam prvi put gledao prekasno, nisam više bio dječak da bih se zakačio za likove iz Star Warsa. Kao klinac sam se zaljubio u SF prvo preko crtića i igrica. Ja sam generacija čije su djetinjstvo obilježili Masters of the universe, gledali smo i puno animea Dragon ball, Hokuto no ken, Saint seiya, Lego je krenuo sa svemirskim setovima već polovicom osamdesetih pa je krajem osnovne škole došao red na Star Trek, Mad Max, Aliene, Predatore, Povratak u budućnost, Terminatori, kasnije Odiseja, Blade runner.
Jesi li pogledao i kako ti se čini film Dina (2021, 2024) čiji OST je radio Hans Zimmer?
Mislim da su oba filma dobar i ozbiljan mainstream SF. Nakon odličnog nastavka Blade Runnera koji je podbacio na kino blagajnama Villeneuve se odlučio za nešto komercijalniji pristup, što je meni manje drago, ali s druge strane prvi film je doživio i veliki financijski uspjeh pa nastavak nije došao u pitanje, a nastavak je još bolji od prvog dijela.
S obzirom da, uz Chui, istodobno surađuješ na više uspješnih glazbenih projekata (Mangroove, Zmaj orko star, Prirodno stanište) kako planiraš dalje razvijati svoj umjetnički izraz? Ni multitasking s više projekata ne predstavlja ti problem
Pa moram priznati da mi to s godinama postaje sve veći problem. Najveći dio logistike obično padne na mene i iskreno postalo mi je to sve prenaporno i želim se samo fokusirati na najbitnije stvari i njih napraviti najbolje što mogu. Moram malo smiriti svoj nemirni duh, ali mislim da tijelo glasno govori ne možeš više ovako.
Mangroove je 2012. objavio studijski album Put na mjesec. Jesi li otada u ideji svemirske misije?
Put na mjesec je simbolizirao naš put, to je album na kojem smo se kreativno pronašli, ajmo tako reći. Na tom albumu se nalaze i začetci Chuia i Je Veux, sve je tu i, iako to nije naš prvi album, to je ishodišna točka na kojoj smo postavili putanju daljnjeg kretanja.
Objavio si i samostalni album Survival Kit? Kako je došlo do ideje solo albuma? Kao i kakav je bio osjećaj promovirati ga slušateljima, prvo u Sofiji, potom u Hrvatskoj?
Taj album je nastao kao mentalno preživljavanje pandemijskog razdoblja. Kipilo je već dosta dugo i trebalo je sve to izbaciti iz sebe, tako da kad sam napokon došao do daha, sve je izašlo van u dva tjedna. Okupio sam super ekipu tako da je izlet u Sofiju bio pravi užitak, a i svi koncerti u Hrvatskoj koji su uslijedili su bili pravo guštanje. Tu glazbu sam postavio nešto slobodnije nego što radim sa Chuiem u zadnji par albuma pa sam imao prilike svaki put se pošteno ispuhati na koncertima.
Vraćamo se opet na Chui – kako su Chui razvili vlastiti osebujni zvuk i koncept?
Iskreno nemam neki odgovor na to pitanje, sve je krenulo kao spontani jam session. Svirao sam ono što sam znao i volio bez previše razmišljanja, a kasnije se to oblikovalo u korelaciji s ljudima s kojima sam svirao. Uvijek sam nastojao postaviti glazbu tako da ljudi s kojima sviram mogu dati svoje najbolje pa da sama glazba zvuči više od skupa talentiranih pojedinaca. Same činjenice da sam klavijaturist i avanturist, a nisam jazz pijanist su dosta odredile smjer razvoja zvuka. Naravno bitno je i sve ono što volim slušati, odakle upijam inspiraciju – od jazza preko soula, bluesa, funka, word musica do hard i prog rocka. Uglavnom dok nisam našao na istomišljenike s kojima sam počeo svirati bio sam smatran nekim čudakom koji sluša neku čudnu neslušljivu glazbu.
Koja je glazbena filozofija sastava Chui koji postoji od 2012.? Te kako se i koliko mijenjao postav benda?
Glavna filozofija je biti iskren i stalno se mijenjati i istraživati i otkrivati sebe nanovo.
Dosadašnji rad bih postavio u tri postave. Mk1. Andrej Jakuš, Đuro Dobranić i moja malenkost, pa Mk2. Janko Novoselić, Vojkan Jocić i moja malenkost i aktualni Mk3. Vojkan Jocić, Ivan Levačić, Konrad Lovrenčić i moja malenkost. Bilo je kraćih prijelaznih faza između tih postava, ali po zvuku i stilu to su tri glavna kreativna perioda Chuia.
Kako bi sebe i projekte na kojim radiš opisao žanrovski? To je više od jazza
Za jazzere je to rock, za rockere je to jazz, za neke je to eksperiment, za neke je to pop, za neke je to predivna melodija, za neke neslušljivo sranje, za neke ritam koji ih obara s nogu, za druge ritam koji im sapliće noge. Znači sve je stvar perspektive, odnosno iz koje pozicije dolazite, što ste sve poslušali prije nego što ste čuli Chui. Najjednostavnija definicija bi bila jazz rock ili fusion. Space rock zvuči fora, ne plaši publiku koja se grozi na spomen jazza, haha.
Radio si i glazbu za predstave i dokumentarni serijal Najveće nesreće Arsena Oremovića? Eksperimentiranje s kazališnom i filmskom glazbom ne djeluje kao da ti je strani pojam.
Nakon Nesreće radio sam sa Arsenom glazbu i za seriju Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i njegov prvi dugometražni film Glava velike ribe, a već par godina slušate i moju glazbu u špicama HRT-ovog Dnevnika, Vijesti, Sporta, Vremenske prognoze i Vijesti iz kulture. Glavni razlog zašto sam se našao u tv i kazališnim vodama je taj što su redatelji htjeli taj neki moj zvuk pa nisam morao puno odlaziti od sebe, uglavnom sam plivao u tim nekim svojim vodama gdje se dobro snalazim. Bilo je i situacija kad sam se morao protegnuti da tako kažem, ali tu sam i puno toga novog naučio.
S obzirom na sve navedeno, postoji li projekt koji si ili bi odbio ili svaki predstavlja izazov za sebe?
Nisam nikad odbio neki projekt, evo jedino sad u ovom periodu od prošlog ljeta do kraja idućeg sam uzeo mali predah od kazališta i televizije da se potpuno posvetim novim albumima Chuia, Mangroovea i Je Veux, a onda se opet vraćam. U međuvremenu sam 'upgredao' kućni studio tako da ću biti još spremniji za nove avanture i izazove kazališne i tv produkcije.
Kako gledaš na jazz u današnjem trenutku? (s naglaskom na Hrvatsku)
Locco motion u Petom kupeu je došao do svog kraja, ali svejedno i dalje se tamo održavaju odlični jazz fusion koncerti. Ivan Kapec je sad počeo raditi jazz program u Spunku, tu su još i neuništivi Bacchus i Pri nami i Klub kazališta Komedija sa jazz koncertima. A jazz uvijek nekako preživi, bude u jednom prostoru pa iscuri u drugi i tako se pretače stalno. Jazz kluba i dalje nema, Lana i Dražen se još ne daju sa Jazz.hr i Jazzg, a van Zagreba jazz je tek ljetna turistička kulisa. S druge strane ima puno odličnih jazz glazbenika; godišnja produkcija nove glazbe je povelika, što znači da volje, energije i kreative ima. Imamo i Jazz orkestar HRTa, Mimiku i još par orkestara, Melanija uporno širi evanđelje po jazzu na Trećem programu HRTa tako da je jazz i dalje tu među nama – tko želi može svaki tjedan po porciju jazza.
Reci nam više o projektu JazzIst, koji uspješno djeluje od 2019., te što nas očekuje u ovogodišnjoj ljetnoj sezoni
JazzIst smo pokrenuli supruga i ja s udrugom mladih Ista na mom malom otoku i baš mi je drago da se to dešava, to je jedini kulturni događaj na otoku van tradicionalnih fešti i nadam se da će i naš festival postati tradicija. Odlično je prihvaćen i to nam daje motivaciju da nastavimo dalje. Radi se o jako malom festivalu, dva koncerta u dvije večeri na malom trgu ispred crkve sv. Nikole, skromne financijske mogućnosti nam ne dopuštaju više, ali baš bude posebno. I drago mi je da su i kolege glazbenici koji su nastupili guštali dole i upoznali Ist. Ovo ljeto nam dolaze Joe Kaplowitz keyboard extravaganza i Davor Doležal quartet. Srijeda i četvrtak u drugom tjednu kolovoza. Vidimo se na Istu!
