Cabin in the Sky

Review

Iako su i suradnje s pijanistima odigrale važnu ulogu u karijeri Hendrika Meurkensa, važnije su one s gitaristima kao što su Peter Bernstein, Romero Lubambo, Herb Ellis, Oscar Castro-Neves ili Mundell Lowe. No, u slučaju njegovog novog albuma klavir je ključno glazbalo. Ovaj CD svojevrsni je nastavak onoga što je Meurkens napravio za svoj album “Quiet Moments” koji je prije više od dvadeset godina snimio u duu s pijanistom Renatom Chiccom. Nešto slično poslije je napravio u duu s pijanistom Mishom Tsiganovim za album “Juniti”, ali zapravo samo za za pola albuma, dok je drugu polovicu snimio s kvartetom. Skladbe, naravno, nisu iste, ali koncepcija je. Naime, i u ovom slučaju radi se o lako slušljivom, pjevnom jazzu, o izvedbama standarda i tek poneke autorske te o elegantnim, nježnim izvedbama. U tako delikatnoj, duo situaciji najvažnije je s kim surađuje. Zato je odabir pao na Billa Cunliffea. Inače poznat i kao vibrafonist, Meurkens na ovim izvedbama svira isključivo usnu harmoniku i zbog toga je morao pomno odabrati skladbe. Među ostalim standardima to su “Cabin in the Sky”, “Speak Low”, “Invitation” i “You Don't Know”, ali i skladbe poznatih jazz instrumentalista, primjerice “Miyako” Waynea Shortera i “Young and Fine” Joea Zawinula. Ne mogavši odoljeti svojoj strasti - brazilskoj glazbi - album je odlučio zaključiti izvedbom skladbe “Wave” Antonia Carlosa Jobima. Naime, brazilska glazba, o uvoj ili onoj inačici, ima važnu ulogu u njegovoj karijeri, ne samo zbog izvedbi skladbi brazilskih autora nego i zbog suradnje s vrhunskim brazilskim glazbenicima, među ostalima s Paquitom D'Riverom i Claudiom Roditijem. Posve logično, budući da je najpoznatiji po tom segmentu djelovanja. Da se ne zaboravi!

Davor Hrvoj