Review
Swans isporučuju jednu od onih muzika koje su usmjerene na moć zvuka da proizvodeći tjelesne reakcije imaju u sebi skrivenu, odnosno imanentnu, transformativnu ulogu. Onaj tko je prošao kroz Swans iskustvo zauvijek je promijenjen i bolji čovjek.
Swans, a zapravo Michael Gira, je prošao životni put obilježen izuzetno teškim, traumatičnim, bolnim iskustvima. Ali Michael Gira, noseći ih u sebi, i ne mogavši a ne nositi ih u sebi, uzeo je ta iskustva, i bivajući tako posebno nadaren čovjek, pretočio ih je u muziku. Muziku koja tako snažno odiše muževnošću, napadom, agresijom, brutalnošću, gotovo, ali samo gotovo, bezglavom i suludom, izluđenom – animalnošću. Sva ova obilježja, međutim, nisu nimalo slučajna, ili tu zato da zalude svojim mošusom; čitav Gira-in opus takav je upravo zato kako bi razrješio sa svim onim životnim manifestacijama onog muškog, opresorskog, dominantog, globalnog, sveprijetećeg muškog simbola. I baš stoga što je prošao kroz takvo jedno iskustvo sam, tu nas sada suočava sa tim istim fenomenom koji tako lucidno i perfidno precizno, a opet tako fantastično sklizavo, izmiče nam pred nogama; tako uspješno baca veo na naše oči.
Nakon godina Angels Of Light faze, kao mirnije, nježnije, staloženije faze, sigurno ne manje literarno kompromističnije, Gira kao da ponovno osjeća napad svojih demona i odlučuje se nanovo okupiti i pokrenuti Swanse.
We Rose From Our Bed With The Sun In Our Head je drugo po redu izdanje novooformljenih Swansa nakon raspada 1998. Po izlasku My Father Will Guide Me Up A Rope To The Sky, prihvatili su se svjetske turneje izvodeći stare i nove Swanse, imajući u vidu snimljeni materijal pretočiti u dvostruki CD kao sredstvo za namaknuti novac kako bi mogli snimiti novi album. Nažalost, ovaj je live album izašao u samo 1000 primjeraka koji su se rasprodali u 24 sata po izlasku. Veličina, snaga i značaj njegov traži da se ova činjenica ispravi.
Cijeli album prožet je malim podsjetnicima na zvuk kao što je Floydov Live At The Pompeii, ali posebno je snažan i jezovito blizak početak tracka The Seer(intro)/ I Crawled na track iz filma Andreja Tarkovskog Stalker. Fantastičnost njegove realne strašnosti jednostavno ostavlja bez daha i baca nas na koljena.
Poznati su njihovi nastupi u kojima bi se zatvarala vrata koncertnog prostora kako nitko ne bi mogao izaći za vrijeme izvođenja nastupa, i jednako tako ozbiljnih reakcija publike u vidu povraćanja ili onesviještavanja. Negdje se govori o tom konceptu kao totalitarnom, sa velikim T, međutim, to je jedna pojednostavljena, eskapistična, nerazumijevajuća i vrlo neozbiljna tvrdnja. Swans su smrtno utemeljujuća muzika. Ono što je intencija Swansa jest putem zvuka koji je visceralan, mesnat, koštano-ogoljujuć, bolno-pulsirajuć, konstantno-udarajuć, mučeći poput kakve nazi interogacije – ubijajuć, izazvati preko tijela pročišćenje i tako dovesti do jednog prosvijetljenog stanja. Stanja nove svijesti, novog viđenja. Michael Gira je ovdje poput svećenika koji izvodeći egzorcizam čini od svih nas prave preobraćenike. To i jest ultimativna svrha svake umjetnosti – približiti se onom nebeskom; ekstatičnošću doći do istine. Swansi to rade izrazito dobro.
Ono što treba podcrtati jest fakt kako snimljeni materijali Swansa, koliko god se glasno slušali na kućnom reprodukcijskom sistemu, nisu ni sluga onome što se dobiva od njihovog live nastupa. Live Swansi proizvode takvo gormoglasno, sveprožimajuće iskustvo, takvo iskustvo koje svjedoči neponovljivo slušanje tijelom, ne ušima. Čisto predavanje!
Na kraju samo napomena: ovo je beskompromisno bacanje u grotlo ništavila koje zapovijeda GLASNO slušanje (i usput budi rečeno, ne zadovoljavajte se ničim drugim dočim originalom ili pak flac file-ovima!). Samo i jedino tako ova će muzika imati efekta.
Barbara Komar
/
