Release

Review

Release je album Pet Shop Boysa na kojemu se dvojac odlučio u prvi plan staviti organski pristup glazbi naspram onog sintetičkog. Radikalni zaokret na ploči činio se poprilično riskantnim nakon fijaska sa Nightlifeom, no uistinu inspirirani Tennant i Lowe nisu previše dvojili oko pristupa realizaciji novih pjesama. U pomoć je pozvan legendarni gitarist Smithsa Johnny Marr, koji je sudjelovao na čak sedam pjesama albuma, a zvuk sintesizera Chrisa Lowea ublažen je na nekim pjesmama laganim zvucima klavira. Krajnji je rezultat vrlo dobra kombinacija zvuka koja pomalo zaziva Behaviour, iako je u suštini riječ o kudikamo manje emotivnoj cjelini.

Uvodni single Home And Dry u potpunosti ocrtava osnovne smjernice albuma - nenapadna melodija sa pamtljivim refrenom suprotstavljena je vrsnoj kombinaciji gitare i programski ublažene elektronike koja subverzivno podiže kvalitetu pjesama, iako se to može i loše odraziti na pjesmu, kao što je primjer sa razvučenom Birthday Boy, u kojoj Pet Shop Boysi na tragu Beatlesa žele opasno stupiti u domenu rocka kojega su uvijek prezirali. Iako je tematski pjesma inspirirana Isusom, puno bolju posvetu vjerskoj ikoni dvojac je dao sa B-sideom Searching For The Face Of Jesus koji, naravno, nije završio na albumu.

I Get Along letargična je pjesma čija ravnodušnost proizlazi iz ponovnog prekapanja po ostavštini liverpulske četvorke, dok liričnu satisfakciju nudi odlična London. Osvrt na modernu tehnologiju vidljiv je u zabavnoj i neobaveznoj E-Mail, a haiku poezija umotana je u žešću The Samurai In Autumn, koja predstavlja tračak nade za okorjele fanove. Love Is A Catastrophe depresivna je i crna balada koja je najbolji kandidat za najmračniju pjesmu dvojca ikad, dok The Night I Fell In Love nastaje inspirirana isključivo tadašnjim Eminemovim homofobnim ispadima.

Here je pjesma u kojoj se Pet Shop Boysi svojski bore da potisnu njezin disco potencijal, koji će do punog izražaja doći na Discu 3, a završna You Choose naspram ostatka albuma ne nudi ništa novo. Sveobuhvatno, Release je koketiranje sa rockom koje nije naišlo na odobravanje fanova, ali melodijsko-poetična kvaliteta uz poneki prizvuk ironije mu se zasigurno ne može osporiti.

Goran Hatala