Review
Prije tjedan dana, koprivnički peterac Ogenj izbacio je svoj debi "Domaj", uhu ugodnu i širokoj publici potencijalno zanimljivu zbirku jedanaest eklektički aranžiranih i na tvrdoj kajkavšini ispjevanih pjesama. Ogenj je u svoj zvuk ugradio nezanemarivu količinu elemenata iz različitih žanrovskih teritorija, no kroz kompletno trajanje albuma van snažno probija i u velikoj mjeri dominira ona pomalo prljava pankerska energija i drskost u simbiozi sa melodioznošću keltske folk ostavštine.
Kako se pjesmu po pjesmu "Domaj" preslušava, lako je primjetiti da cijelim njegovim trajanjem zvuk odašilje pozitivne vibracije i podiže raspoloženje gotovo poslovično izbjegavajući melankolična stanja, iako se tekstualno na nekim mjestima (prvenstveno kod pjesme "Bojno Polje") zalazi u teme koje bi takvu atmosferu široke ruke i dozvolile. Zanimljivo je slušati kako Ogenj metamorfozu od odmjerenih i suzdržanih sviračkih etapa do frenetične svirke i ludila na mnogim dijelovima ovog albuma prolazi gotovo kao kroz transwarp, a da pritom to ni u jednom momentu ne zvuči neprirodno ili usiljeno.
Na prvu ostaje dojam da je ovo poprilično brz album. Rijetke su pjesme sporijeg tempa, a kada se stvari sagledaju sa laganim odmakom mogla bi se povući ona paralela sa senzacijom koja se javlja kada vam netko opali šamar koji onda još neko vrijeme poprilično peče na licu, no isto tako, mora se reći da se kod određenih pjesama može napraviti i usporedbu sa onim dobrim starim policijskim udarcem mokrih novina po rebrima koji se kasnije ne vidi, ali ga se još dugo osjeća.
Na "Domaju" se, dakle, može naći itekako nadahnutih pjesama velike snage i težine koje ovom izdanju daju itekakvu dubinu. Budite sigurni da će vas Ogenj natjerati da se ovom albumu iznova vraćate. Ako ste ovaj bend ikada doživjeli uživo, znate da se radi o ekipi koja generira veliku količinu energije na stageu, a ovaj je album uspio uhvatiti tu emisiju s visokim postotkom uspješnosti što kod mnogih bendova nije uvijek slučaj. Kada se poslije slušanja "Domaja" podvuče neka zamišljena crta ispod koje bi trebao doći zaljučak, mora se pošteno reći da je ekipa iz Koprivnice snimila hvale vrijedan album koji dođe kao obogaćenje kako punk, tako i world music ostavštini naših prostora. E da, samo još treba napomenuti jednu bitnu stvar. Ovo je svakako gemišt friendly materijal. U željnom iščekivanju nekog novog izdanja u budućnosti, samo neka Ogenj gori.
Dejan Lončar
/
