Review
"Wanderlust" je album koji je ispunjen instrumentalnom glazbom, e sad kako ju tko želi titulirati ...osobno, nikako ga ne bi trpao u neki okvir jer slušajući ovih gotovo 37' imam osjećaj da se nalazim na jednom vrlo zanimljivom i atraktivnom putovanju. Ivan Pešut vodina nas kroz tih devet odredišta vrlo raznolikim glazbenim slikama, gdje svatko zapravo pronalazi ono što u se najviše sviđa. Aquarius Records prošle godine objavljuje ovaj album i još jednom se dokazuje da va izdavačka kuća cijeni dobru i kvalitetnu glazbu i da se ne ustručava objavljivati izdanja koja primarno nemaju komercijalni predznak. Što je definitivno za svaku pohvalu!
Ivan Pešut svojim dosadašnjim glazbenim radom potvrđuje da je i dalje na čvrstom putu u kojem izvodi glazbu koja može biti i jazz i sve ono što ide uz njega. Različite kombinacije, osebujne glazbene interpretacije pokazuju koliko su Ivan ali i okupljena glazbena ekipa oko njega odlučni da nam daju svoje novo viđenje i glazbenu ekspresiju svega što ih čini tako nadahnutim i kvalitetnim. Ivan i ekipa zapravo kao da se igraju i sad s jedne igračke skaču na drugu i čine to doslovno neprimjetno, tako da ih onaj koji ih čuva...oprostite, sluša uopće ne kuži gdje su sada i gdjese to točno igraju. Ivanov gitaristički rukopis dobio je svu onu ppotrebnu punoću, ljepotu i suptilnost u kojoj se on potpuno lagano i neprimjetno nosi s svim glazbenim izazovima, latino, klasika, jazz, fusion, osobne iskričave impresije koja tako spontano izlazi iz njegove gitare. Da znam mnogi će kazati stara garda našin gitarističkih idola je primarna, ali osobno bez imalo razmišljanja i dvojbe mogu slobodno napisati da je Ivan jedan od vodećih naših majstora suvremene gitare. E sad tu ostaje pitanje koje bi volio razjasniti što to zapravo znači "suvremene gitare". Kada se svira i izvodi jazz, rock i blues u konačnici to je danas, jako daleko od modernog, istovremeno ti glazbeni žanrovi imaju svoj svakodnevni "update" pa to dovodi do izravne kolizije ovih pojmova. Teško je zapravo razlučiti gdje je tu granica i zato je bbolje sve ostaviti baš tako ..kako je!
Ivan i ekipa doista vrlo osebujno i snažno pokazuju da se doista sve može fuzionirati i svima predočiti na potpuno drugačiji način. Možda je to i ponajbolji dio ovog izvrsnog instrumnetalnog albuma ti gotovo neprimjetni prijelazi iz žanra u žanr a mi koji sve to slušamo zapravo ni ne primjećujemo da smo prešli na neku drugu glazbenu destinaciju, da se na novoj lokaciji i dalje osjećamo ugodno i da uživamo prepuštajući se onome što čujemo. Zar to nije nešto najbolje što možemo dobiti.
Na albumu su radili: van Pešut, Zvjezdan Ružić, Janko Novoselić, Krunoslav Levačić, Golnar Mohajeri, Vedran Ružić, Henry Radanović, Bruno Kovačić, Miroslav Lesić, Jure May Stanić ( skladatelj i tekstopisac, kojem je nažalost, skladba "Maze" posljednje njegovo djelo koje je snimljeno), Boris Popov, Katarina Kutnar, Dajana Marelja Pašalić i Giovanni Genovese.
Ivan Pešut i ovoga puta potpisuje glazbu, aranžmane i produkciju, a ono što osim glazbe plijeni pažnju, svakako je razigrana naslovnica albuma, autorsko djelo slikara i glazbenika Vedrana Ružića.
Nedvojbeno, produkcija albuma zaslužuje posebnu pohvalu. Kristalna jasnoća zvuka omogućava svakom instrumentu da zablista u punom sjaju. Doslovno, svaki detalj, od najmanjih vrlo suptilnih zvučnih efekata do impresivnih orkestralnih aranžmana, pažljivo je izrađen i snimljen. Sve to rezultiralo je doista impozantnim slušateljskim iskustvom koje prepoznaju i glazbenici i ljubitelji glazbe ili pak oni, koji su željni nekog novog putovanja koje nam nudi domaće moderno glazbeno stvaralaštvo. A kako je doista malo onih, koji takvu glazbu žele promovirati i emitirati u svojim radijskim emisijama, baš zato naši bi glazbenici trebali biti nekako pristupačniji, dostupniji i barem svojim glasom mogli bi obilježiti takve emisije,radijske postaje i njihove frekvencije.
Preporuka
Prosto je nevjerojatno da u poplavi svega i svačega što se pojavljuje u slobodnoj prodaji i opticaju možete pronaći ovako izuzetan i apsolutno izvrstan glazbeni uradak. Doista na prste obje ruke mogu se nabrojati alumi poput "Wanderlust" i dok slušam po tko zna koji puta zatvarajuću kompoziciju "No Sleep For The Tired" sam sebe pitam :"Bože dragi kuda je to otišlo?!" nevjerojatno!
Yours,
Mladen Lončar - Mike
