Review
Moram priznati da mi je bio intrigantan i sam pogled na omotnicu petog studijskog albuma afirmiranih, kanadskih, progresivnih metalaca „Palimpsest“ koji je izišao prije nekih mjesec dana. Na omotnici je prikazan podivljali bik koji se u punoj, suludoj, snazi, zaletio crvenu krpu, koja je u stvari američka zastavu, a oko njega su se razletjeli golubovi, tradicionalni simboli mira. Što se krije iza toga?
Album je objavljen bez pretjerane pompe, jer je u ovim uvjetima, u kojima se samo pričalo o otkazivanju koncerata i širenju pandemije COVID-a 19, bilo nemoguće realizirati. Izdao ga je Spinefarm Records, bazično finska izdavačka kuća sa svojim uredima u New Yorku, Helsinkiju i Londonu, koja na svojem podužem popisu ima niz respektabilnih metal bendova ne samo iz skandinavskih, već iz mnogih drugih europskih pa i svjetskih država. Spomenut ću samo neke od njih: Children of Bodom, Bullet For My Valentine i Nightwish.
Svatko tko imalo poznaje žanr progresivnog metala zna da Protest the Hero postoji već gotovo dva desetljeća. Zanimljivo je da su se u početku zvali Happy Go Lucky, ali su identitet promijenili neposredno prije nego što su još kao tinejdžeri objavili svoj prvi EP „Search For the Truth“. Osim sada već pet studijskih albuma, kroz koje su temeljito izradili svoj prepoznatljiv stil kojim vješto povezuju ono što bismo mogli nazvati metalom iz osamdesetih (Judas Priest, Black Sabbath ili Iron) s novim žanrovima koji sežu i to thrash i hard-core metalu, imaju i dobro primljen Live Album „Gallop Meets the Earth“. Na svim albumima najviše do izražaja dolazi vokal Rodyja Walkera, jer je izuzetno snažan, melodijski precizan, a na momente kada je to potrebno i nježan. Ukratko, upravo onakav kakav vokal jednog kvalitetnog pjevača metala ovoga žanra mora biti. Stoga ne čudi da su rad i objavljivanje ovoga albuma u lipnju 2018. iznenada odložili zbog Rodyjevih problema s glasnicama. Druge dvije konstante u radu ove grupe su gitaristi Luke Hoskin i Tim Miller, koji ne samo da se svojim gitarama odlično nadopunjuju, već su ujedno i vješti pri upotrebi klavijatura, što je primjetno na njihovim studijskim albumima. Ritam sekcija grupe je nešto novijeg datuma, a čine ju Mike Ierdi, iz kanadskog progresivnog benda Today I Caught the Plague koji svira bubnjeve, te Cam McLellan na bas gitari. Obojica su vjernijoj publici poznati s prethodnog studijskog albuma „Volition“ (2013.). Izdavanju ovoga novoga albuma prethodila su dva singla - „The Canary" koji se mogao skinuti na nekim sajtovima sredinom travnja ove godine i „From the Sky“ koji se pojavio mjesec dana kasnije. Ali već je cijeli svijet možemo reći bio potpuno okovan krizom koju je izazvao COVID 19.
Album traje 50-ak minuta i na njemu možemo čuti 13 pjesama. Gotovo sve su žestoke i posve u njihovom ranije poznatom stilu. Ono što mu daje posebnu svježinu jest činjenica da su pjesme znalački i kvalitetno prekinute s tri zanimljiva instrumentala: „Harborside“ (u kojoj nalazimo prekrasan spoj klavira i gudača), „Mountainside“, skladbi gotovo klasične kompozicije te pretposljednje pjesme – „Hillside“. Na taj način suzbijena je monotonija ili osjećaj zasićenja kojega može izazvati neprekidno slušanje čak i izuzetno brzih pjesama.
Tekstove za sve pjesme napisao je Rody Walker. U razgovoru za 'Loudwire' objasnio je koncept cijelog albuma pri čemu je rekao: „Pisalo se na isti način kao i prije tri godine, kada je američki predsjednik Donald Trump upravo preuzeo dužnost. Sve kape s natpisima 'Make America Great Again' nagovještavale su agresivni nacionalni naboj kojega si mogao osjetiti u zraku. Počeo sam razmišljati o definiciji veličine. Vjerujem da će s vremenom ljudi na to gledati kao na negativno razdoblje američke povijesti, jer SAD to definitivno nisu to. Naime, ono čemu se želi vratiti Donald Trump i svi njegovi suradnici jest naglasak da je bitno isključivo biti pripadnik stare, tradicionalne, bijele, muške i bogate elite. A to nije ona veličina Amerike koju ostatak svijeta želi vidjeti. Zbog toga sam kroz svoje tekstove želio o Americi kakvom je drugi percipiraju: veličini, ljepoti, inovaciji i nevjerojatnoj povijesti. Želio sam razdvojiti negativno od pozitivnog te apostrofirati ono što osobno smatram da je prava veličina.“ Stoga ne čudi da se u Walkerovim tekstovima mogu pronaći mnoge ključne osobe američke povijesti. Primjerice: Amelia Earhart (žena koja je preletjela Atlantski ocean i opisivala taj događaj u svojim djelima), Florence Owens Thompson (ikona s najpoznatije fotografije iz razdoblja Velike depresije), predsjednik Franklin Delano Roosevelt, katastrofa Hindenburga (1937.), tragedija američkih starosjedioca i razdoblje Velike gospodarske krize.
Glazbeno, album je izuzetan i podsjeća na njihove same početke – pomalo antologijske albume „Kezia“ (2003.) i „Fortress“ (2005.). Koncepcija, produkcija i izvedba su odlične, a vrhunac albuma čini upravo njegova sredina - ritmički najsnažnije pjesme „The Fireside“ i "Soliloquy". Bez sumnje, radi se o jednom iznimno kvalitetnom djelu ovog kanadskog progresivnog metal benda koji je njime dokazao da nam može još mnogo toga kreativnoga i zanimljivoga ponuditi.
Ivan Dukić
« Scurrilous 
